Uskrs 2020.

Jedinstvenost i nenadmašnost uskrsnog događaja ove nas godine posebice ostavlja bez daha, jer u tišini svoje osobnosti najizravnije promišljamo smisao svog postojanja, a koji nam otvara nove perspektive prožete ograničenom slobodom, protkanom strahom od opakog virusa koji prijeti svakom čovjeku, bez iznimke na njegovu, moć, ugled, stalež ili društvenu ulogu. Vrijeme je ovo stoga kojekakvih proroka, tzv. mudrih i umnih, lažnih i prazno-fraznih, ovih i onih znanstvenika i umnika koji nas zbunjuju i ostavljaju u nedoumici što će se s nama dogoditi i kakva nam je budućnost. Čovječanstvu se prijeti ekonomskim krahom, glađu pa čak i ratom. Iskonski strah za egzistencijom nadilazi sve druge strahove i svaki mu je čovjek apsolutno podložan. Vjera koja treba prožimati svakog istinskog vjernika mora biti praćena razumom koji potkrepljuje naše djelovanje i nastojanje u rješavanju ovozemnih poteškoća. Isus Krist, Božji sin, kao pravi Bog ali i čovjek, iskusio je duboku tjeskobu i bol podnoseći patnju velikog Petka izdahnuvši u teškim mukama prikovan na drvetu križa. Patnja je neizbježna pratiteljica svakog čovjeka i nijedan je u svom životu neće moći izbjeći. Ipak, uskrsli Krist, u svojoj svemoći umire za svakog od nas, bez obzira što mi mislili o drugomu koji nam možda često i nije po volji, te na taj način otvara perspektivu za onim istinskim boljim, životnim i neprolaznim. Isusov prazni grob je apsolutno jamstvo pobjede života nad smrću, patnje nad bolom, sreće nad nesrećom, ljubavi nad zlom. Ljepota uskrsnog jutra obgrlit će svako božje stvorenje i reći mu da je život koji Bog daje na njegovoj strani i da hrabro kroči svim putovima neizvjesnosti uzdajući se u njegovu božansku zaštitu i sigurnost koju nitko drugi ne može dati.

Svim djelatnicama i djelatnicima Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, podupirateljima i prijateljima iz zemlje i inozemstva  neka je blagoslovljen Uskrs.