Reportaža o pučkoj kuhinji “Jelo na kotačima” u Sarajevu

Uoči nedjelje Caritasa, odnosno treće nedjelje Adventa, djelatnici Katoličkog tjednika napravili su reportažu o Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije odnosno o pučkoj kuhinji u Sarajevu. U reportaži je prikazan jedan karitativni radni dan djelatnika Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije Damira Borasa iz Sarajeva. Cjelokupnu reportažu možete pogledati u nastavku.

Damir je rođen 1990. u Sarajevu gdje živi s roditeljima, a uskoro će useliti u svoju kuću. Završio je Elektrotehničku srednju školu – smjer računarstvo i informatika. Dugo je radio za privatnu firmu koja se bavi video nadzorom i osiguravanjem, a član je Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ali-pašin Most Novi Grad.

Živjeti Caritas
Već pet i pol godina kroz angažman u Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije susreće ljude u raznim potrebama i pomaže im, što mu pričinjava veliko privatno i profesionalno zadovoljstvo. Do sada je bio angažiran na raznovrsnim zadacima i projektima – od onih koji podrazumijevaju uredski rad do onih na terenu, a svaki angažman za njega ima svoju težinu.

„Posao u Caritasu nije samo doći na posao, odraditi svojih osam sati i otići. Ovdje jednostavno živite taj život, postanete dio Caritasa kao što naše geslo kaže U službi za dobro čovjeka. Mi smo tu da se svojim radom i humanošću što više približimo ljudima u potrebi te im na taj način pomognemo što materijalno, što u našem savjetovalištu i ostalom“, kazao je Damir koji je u Caritas došao sasvim slučajno, a njegovi sadašnji angažmani nemaju mnogo poveznica s njegovom strukom – završio je, naime, Elektrotehničku srednju školu – smjer računarstvo i informatika.

„Na neki mi se način to svidjelo jer sam odmah krenuo po terenu. Čovjek svašta obiđe i vidi, i tek onda shvatimo koliko nismo svjesni kako živimo i što radimo. Jednostavno, život vam se okrene. Dakle, to nije samo posao kad vidite u kakvim uvjetima ljudi žive, a onda pomozi drugom i pomogao si sebi…“, naveo je Boras koji je po čitavoj Bosni i Hercegovini bio u akcijama pomoći potrebitima, a svaki ga je novi teren obogatio novim iskustvima.

Dati svoj doprinos
„Stvarno sam na terenu bio u svim područjima i kad su poplave (2014. op.a.) bile i razni projekti. Imate raznovrsnih ljudi. Nekomu dođeš i možeš mu čitav kamion dati materijalne pomoći i drugog, a on ti neće biti toliko zahvalan koliko ona jedna baka kojoj dođeš pa vidiš da u kući nema ništa i daš joj neku osnovnu stvar i toplu riječ. Vjerujte, u najviše slučajeva ta topla riječ i razgovor im mnogo više znači od materijalnoga. Za vrijeme poplava kada smo ušli u jedno naselje u Orašju, našli smo ljude kojima je čitav kat bio pod vodom, a oni su bili u potkrovlju. Kad smo ih vidjeli, počeli smo plakati. Međutim, oni su svi opet bili nekako veseli i oni su nas tješili, iako su u jednom trenutku sve izgubili. Rekli su nam da mogu sve obnoviti uz našu i pomoć drugih. Nažalost, živimo u državi takvoj kakva jest, u kojoj nemamo određenu pomoć za tu razinu stanovništva kojemu je ona potrebna. I onda se na sve načine borimo mi kao ustanova koja se bavi humanitarnim radom. Mi ne možemo promijeniti, naravno, sve, ali možemo pomoći bar u nekoj mjeri“, prenio nam je djelatnik Caritasa koga je posao obogatio kroz solidariziranje s potrebitima. Trenutačno je njegov zadatak razvoziti hranu korisnicima Pučke kuhinje Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije koja je počela s radom osnivanjem Vrhbosanskog Caritasa i preseljenja u njegovu zgradu na Stupu.

200 korisnika
„Trenutačno imamo više od 200 korisnika. Jedan dio sufinancira Kanton Sarajevo, a drugi mi zahvaljujući našim dobročiniteljima. Moj je posao razvoženje hrane na punktove u gradu ljudima koji nisu u mogućnosti doći ovdje na punkt kuhinje gdje dolazi 100-tinjak osoba, a isto toliko njih je po gradu. Što se tiče hrane, svakodnevno ljudi dobiju jednu porciju toplog obroka u termo-kanticama i po jedan kruh. Pošto vikendom ne radimo, petkom dobiju duplu podjelu – dva kruha, konzerve i drugo – uvijek raznovrsno. Mnogo ljudi ima samo taj obrok za taj dan i to im je sve što dobiju“, upoznao nas je naš sugovornik koji svakoga dana prelazi istu rutu i susreće ljude kojima hrana iz Caritasa mnogo znači u njihovoj materijalnoj oskudici.

Obilazak punktova
A kako izgledaju njegovu susreti s korisnicima pučke kuhinje, doznali smo prateći ga tijekom obilaska punktova na kojima dijeli obroke u Pruščakovoj ulici, Marijin Dvoru, Novom Sarajevu i Novom Gradu (četiri postaje).

„Moj radni dan započinje u 7:00 sati. Prvo ide priprema automobila: dezinfekcija i čišćenje svakoga dana jer se svakodnevno voze kruh i topla hrana. Stoga vozilo uvijek mora biti čisto. Onda se kreće s pripremom hrane, uvijek postoji dnevni jelovnik, zatim slijedi provjera korisnika koji dolaze, a koji ne dolaze – imamo popis na koji se oni upisuju svakoga dana. Po završetku provjerimo tko je redovit, a tko nije i to se prijavljuje dalje. Oko 10:15 krećemo u raspodjelu i potrebno nam je oko sat i pol dok se obiđu svi punktovi s korisnicima. Oni znaju svoje standardno vrijeme, što može varirati od 5 do 10 minuta, sve ovisi o prometu – nekad su i gužve, nekad je loše vrijeme, što opet nas ne bi smjelo sprječavati da dođemo na vrijeme. Ako se nekad dogodi prometna nezgoda, ako moraju sačekati duže, tolerantni su po tom pitanju jer mi smo već toliko godina u tome. Može se kazati da smo stvorili neki prijateljski odnos. Nije to samo ‘došli smo, uzeli smo, otišli smo’. Ako se ima koja minuta viška vremena, s nekim se stane i popriča o tome kako im dan prolazi, što se radi, odgovara li im hrana. Nekad se ljudi žale jer ćete od 200 – 300 korisnika uvijek naći nekog komunešto ne odgovara. Netko ima masnoću pa ne može jesti puno slanu hranu, netko ima ovo, netko ono… Sve te primjedbe, sugestije i pohvale prenose se u kuhinju. Nastojimo i trudimo se da im što više udovoljimo. Po završetku se kantice vraćaju u kuhinju, a njihova je obveza svoju držati čistom, a mi ih svakodnevno provjerimo i sve se ponovno peru da za idući dan sve bude pripremljeno“, Damir nam je vozeći se do korisnika objasnio narav svojeg posla.

Svjedočiti djelima
Nakon njegove svakodnevne ture posvjedočio je kako kroz pomaganje drugima u ovom adventskom, ali i svakom drugom vremenu svatko može kroz svoj redoviti posao i druga djela milosrđa posvjedočiti svoju vjeru jer vjera bez djela i nema nekog smisla.

„Mi smo svi različiti u svojim poslovima što u Caritasu, što u drugim ustanovama, ali svatko na neki način može pomoći drugima kroz vjeru, kroz svjedočanstvo Boga. Svatko može pronaći neki način kako pomoći drugome“, rekao je na kraju naš sugovornik.