Adventska duhovna obnova za djelatnice i djelatnike Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije

U večernjim satima u subotu, 19. prosinca 2020., u prostorijama Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, održana je adventska duhovna obnova za djelatnike i djelatnice ove ustanove.

Ravnatelj Caritasa vlč. Mirko Šimić uputio je riječi pozdrava i dobrodošlice generalnom tajniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivi Tomaševiću i svim karitativnim djelatnicima i djelatnicama. Zahvalio je Bogu što im je dao milost da Caritas Vrhbosanske nadbiskupije i u vremenu pandemije tijekom 2020. godine mogne obavljati svoje poslanje napominjući da su samo na kratko vrijeme, zbog ograničenja kriznoga stožera, morali obustaviti većinu svojih aktivnosti te da su većinu godine proveli radeći. Zahvalio je djelatnicima i djelatnicama Caritasa, od kojih je većina posljednjih mjeseci preboljela koronavirus, za njihovo zalaganje i svakodnevno pronalaženje načina da oni koji su u određenom trenutku zdravi omoguće funkcioniranje svih karitativnih djelatnosti i rad Dječjeg vrtića „Sveta Obitelj“ na Stupu. Ravnatelj Šimić istaknuo je da su, za razliku od brojnih poduzeća i ustanova, u Caritasu Vrhbosanske nadbiskupa većina djelatnika odnosno djelatnica žene dodajući da su one u vremenu pandemije pokazale posebnu hrabrost i zauzetost.

Pošto je zahvalio na pozdravima, tajnik Tomašević održao je prigodno razmatranje na temelju apostolskog pisma pape Franje „Patris corde“ (Očinskom ljubavlju) od 8. prosinca 2020. u povodu 150. obljetnice proglašenja svetoga Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Govoreći o najvažnijim naglascima iz spomenutog pisma u kojem Sveti Otac prikazuje sv. Josipa kao voljenog oca koji je„pretvorio svoj ljudski poziv prema domaćoj ljubavi u nadljudski obol sebe“ i tu ljubav stavio u službu Krista, kazao je da su i djelatnici Caritasa pozvani biti osobe koje svoje sposobnosti stavljaju u službu onima koji su najpotrebniji imajući na umu Isusove riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 45). Progovorio je o Josipovoj otvorenosti da primi ono što mu Bog poručuje i njegovoj spremnosti da odmah postupi onako kako mu je Bog rekao te da prihvati Božje planove i Božju volju. Napomenuvši da papa Franjo u svom pismu ističe da je u vrijeme pandemije vidljivo „kako su naši životi istkani i podržani od običnih – u pravilu zaboravljenih – ljudi“, rekao je da i karitativne djelatnike, koji svoje posao obavljaju s ljubavlju, s pravom treba pribrojiti velikom broju gotovo neprimjetnih ljudi koji u ovom izazovnom vremenu rade u bolnicama, trgovinama, prijevozu, čišćenju… Rekao je i da Bog svoju čudesnu povijest spasenja piše preko osoba koje u svijetu nisu osobito primjetne poput sv. Josipa i mnogih drugih, potaknuo je djelatnike u svom radu nasljeduju ovoga zaštitnika Crkve kako bi po njima u svijetu bila vidljiva konkretna ljubav Božja i ljubav Crkve prema najpotrebnijima.

Nakon razmatranja djelatnici su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja.

Potom je u kapeli Drinskih mučenica s. Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete uslijedilo Misno slavlje koje je predvodio tajnik Tomašević uz koncelebraciju ravnatelja Šimića. U prigodnoj propovijedi mons. Tomašević progovorio je o evanđeoskom misnom odlomku s početka Lukina evanđelja u kojem evanđelist prikazuje u svetištu jeruzalemskog hrama anđeoski navještaj Zahariji da će njegova žena Elizabeta roditi sina Ivana Krstitelja. Napominjući da je Zahariji oduzet dar govora zato što nije povjerovao anđeoskom navještaju te da se do Ivanova rođenja služio znakovima, potaknuo je sve prisutne da trajno zahvaljuju Bogu za dar govora i za brojne druge darove te da ih uvijek stavljaju u službu Gospodinu. Podsjećajući da evanđelisti u govoru o sv. Josipu nisu navodili njegov riječi nego njegova djela, potaknuo je karitativne djelatnike i djelatnice da njihov rad i konkretna djela ljubavi budu istinski govor ljubavi Crkve prema onima koji su potrebni pomoći.

Budući da su gotovo svi nazočni već preboljeli zarazu koronavirusa, uslijedilo je tradicionalno zajedničko predbožićno druženje. Budući da je svaki karitativni djelatnik na početku došašća izvukao nekoga od svojih kolega ili kolegica na poslu te za njega ili za nju posebno molio, svatko osobno je tijekom druženja otkrio ime osobe za koju je molio te toj osobni dao prigodni božićni dar, prenosi KTA.